Crocodile Tears - Tears Collected mp3

CROCODILE TEARS: Tears Collected (Black Planet Records/ Slušaj najglasnije, 2014)
Crocodile Tears su još jedan u nizu post-industrial imena sa srpske scene, točnije iz Niša, a radi se o autorskom projektu Vladimira Popovića koji je i osnovao Black Planet Records, te je od 2013. i gitarist u Figurative Theatre kojima je udahnuo novu svježinu i moćan industrial naboj. Osim toga, radi u sjajnom alternativno-avangardnom metal bandu Styptic i otkačenom hip-hop bendu STK (Southentik Crew).

Pa ipak, on se ovdje umnogome odvaja ne samo od bendova, već i od cjelokupne scene skladnim eksperimentima koji nisu tu samo u funkciji primamljivih sfera za audio istraživače. Jest, ovo je u najvećoj mjeri eksperimentalna glazba izašla iz okvira nekolicine industrial žanrova koji su na bilo koji način tokom povijest koketirali s njime (noise, EBM, rock, gothic, drone, harsh, acid-house, ambient, dark-wave, IDM...), te je u suradnji s prilično širokom ekipom gostiju svakom obrascu kojeg se prihvatio dao neka sasvim nova svojstva.

Od ovih 8 kompozicija koje nisu striktno instrumentali (ima i vokalnih, narativnih i spoken-word dionica), neke su već ranije realizirane, a barem meni su poznate "Karma swamp", "Prostate exam" (obje s Tearpalmom ), "Wheel (with G6)", "We don't leave things like this to second chance (with Janko Džambas)" i "To port (with Lebdi)" uglavnom s kompilacija objavljenih na njegovoj etiketi. No, za one radoznalije kojima još nije ovaj projekt zapeo za uho, ovdje ima obilje materijala za proučavanje. Mister Vladimir se nikako ne drži onih prečesto posesivnih mantri post-industrialaca okupiranih sa samplerom i programima šarafeći potenciometre stvarajući kakofoniju sebi u brk, naprotiv i dođavola, pa netko mora nešto znati i odsvirati, a on je vrlo specifičan gitarist koji je došao iz rocka i psihodelije. Ne pretendira nikakve riffove i solaže, bilo bi prebanalno u ovakvom slučaju, već se bazira na staccatima električne gitare koja uglavnom čini okosnicu svih konstrukcija.

Ima tu mnogo toga od izuzetnijih kraut-rock imena, ranijih eksperimenata Pink Floyd, ponešto Robert Frippa, Steve Hillagea (ex-Gong), pa i nečega što asocira na elektro-akustičnu ostavštinu kada su autori ostavljali na cjedilu slušatelja svojim tko zna kako proizvedenim egzibicijama u nedoumici koji li je instrument stvorio sve te tonske anomalije. Ajde, jedina s riffovima je uvodna mračna "Okružen mrtvima (hymne au soleil)" koja će one s bolje potkovanim znanjem vratiti u doba King Crimsonovih čudesa Roberta Frippa koji se baš upravo poput Vladimira odvažio napraviti artistički most između metala, hard-rocka, progressiva i čistih eksperimenata. Možda je i samo ovo dovoljno snažna tehnička sprega u ove 3 i pol minute da se dočara neobičan autorski senzibilitet koji evidentno ne pripada niti jednom standardnom žanru. Plesna "Molitva" može komotno na neki novi nosač zvuka Figurative Theatre s kojima je i ostvaren komad (sudjelovao je još i Ponoćni Vodeničar), a interesantno, tekst je na makedonskom. I čini mi se da ne pjeva Peđa. Možda se varam, opasno je mračan poput Gorana Tanevskog, dok je infrastruktura sastavljena od noiserskih vibracija gitara, lomova frekvencija i elektronskih figura kojima ne fali melodičnosti i svirke u akordima. Od neobjavljenih, ili kako bar ja smatram da su do sada nerealizirane, ovdje se nalazi jedan od najzagonetnijih komada naše civilizacije - "Poruka s početka vremena" u suradnji s Zoranaism (vjerojatno Zorana Lazarević, ili možda Zoran Origjanski?) koji s pravom postavlja cijeli niz epohalno važnih pitanja od velikog praska, preko Biblije, sve do Einsteinove teorije relativnosti i neprekidnih hipoteza o svemiru. Čas je beskonačan, pa je ravan, pa je ograničen, pa se metafizički tumači kroz više dimenzija koje ne poznajemo... Kompozicija je lukavo sažeta u jazzy/piano-bar ugođaju s elementima gitarskog staccato/vibrata i pratećih elektronskih vodilica uvodeći u psihodeličnu prostornost s horror ugođajem i nekoliko intrigantnih spoken-word naracija. Od također meni neznanih, ovdje je osebujan kratki i vrlo lagani IDM/trip-hop "Hymne de l'apophia" s kanadskim L ö W u atmosferičnom drone laid-back okružju gdje je staccato gitara odigrala vitalno važnu ulogu.

Ostale pjesme ako niste čuli s dosadašnjih kompilacija, evo samo sažetak: "We don't leave things like this to second chance (with Janko Džambas)" je gitarski noise-industrial/IDM, "Karma swamp" i završna "Prostate exam" su komadi nekad rađeni s Tearpalm dajući oduška eksperimentima i ezoteričnosti Coil koji gotovo nikad nisu rabili gitaru u konvencionalnom smislu, ali je ovdje Vladimirova sklonost odvagnula u onom smjeru kao što je nekad bio Syd Barrett u Floydima, potom "Wheel (with G6)" je najplesniji komad cijelog albuma s odličnim gitarskim tehnikalijama na kojima bi pozavidio Adrian Belew, a bome i mnogi tehnical death metalci, a naposljetku "To port (with Lebdi)" uvlači u ambijentalni svijet nalik Brian Enovim destinacijama s iskrivljenim atmosferalijama dvije staccato gitare i završne piano melodije.

Kroz svih ovih 35 minuta proteže se avangardna sklonost da ništa što je već ranije bilo urađeno ne valja ponavljati na isti način. Bilo da je riječ o aranžmanima koji iskaču iz standardnih postulata, neočekivanim završnicama ili samom pristupu koji već u svome startu nije konvencionalan. Sva ta djela okupljena su konačno na jednom mjestu kao kolekcija svega i svačega, uglavnom eksperimentalnog, ali vrlo melodičnog svijeta punog bogate mašte gdje su gosti, barem koliko mi se čini, samo bili u funkciji obogaćivanja prostora i dekoriranja zavjesa monolitnim učešćima.

Sve skupa, netko od onih mnogih stručnjaka ovo čak i ne bi nazvali glazbom isto kao što i Pink Floydima na početku karijere poneki put nisu htjeli isplaćivati neke bijedne honorare smatrajući da to što su radili ne zavređuje nikakvu naknadu. Nije Crocodile Tears degutantan projekt; ćaknut i uvrnut jest, vrlo prijatan i ekscentričan s mnogo psihodelije i pozitivnih preokupacija koje pršte iz svake kompozicije, ali je ozbiljan i maksimalno sabran ne prepuštajući niti jedan ton nekakvoj igri slučajnosti ili onim nesagledivo bezveznim repeticijama. Ovo što je uradio pod raznim žanrovskim utjecajima ima svoju visoku kreativnu osobenost koja tek na momente uskače u kolosjeke, ali on očigledno nije reciklist. U njemu bukti velika strast za stvaranjem nečega novoga i drugačijeg, za sada s underground temeljima, ali ako ste slušali Styptic, dvojbe će vam biti riješene. Genije našeg doba se nalazi upravo ovdje.

E, da. Skoro zaboravih spomenuti. Ovo su snimci prvobitno zabilježeni na audio kasetama!

Naslovi: 1.Okružen mrtvima (hymne au soleil), 2.Molitva (with Figurative Theatre, Ponoćni Vodeničar), 3.We don't leave things like this to second chance (with Janko Džambas), 4.Poruka s početka vremena (with Zoranaism), 5.Karma swamp (with Tearpalm), 6.Wheel (with G6), 7.Hymne de l'apophia (with L ö W), 7.To port (with Lebdi), 8.Prostate exam
ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/09/2014